Čovjek kao vrsta već 2.6 milijuna godina kontrolira prirodu, od nje živi i istu uništava. Čovjek je "alatima" kao što su naoštreno kamenje ubijao i kontrolirao, nije mario za prirodu i nije bio svjestan utjecaja koji ima na prirodu te samim time i na samog sebe. U samim početcima ljudske rase nisu postojale stvari poput novca, slave i imiđža, jedini pojam koji je čovjek poznavao bio je preživljavanje, stoga je bauk prapovijesnog vremena bio strah od smrti i sama smrt. U današnjem vremenu neke stvari su se promjenile a neke su ostale potpuno iste. Čovjek nastavlja iskorištavati prirodu iako je svjestan svog utjecaja na nju, čovjek pokušava kontrolirati prirodu i svaki takav pokušaj mu se izjalovi. Čovjek ne zna koegzistirati s drugim čovjekom a kamoli s prirodom. Bauk današnjice je sam čovjek, čovjek se boji čovjeka iz nekolicine razloga. Trenutno je epidemija "najpopularniji" bauk , no uvjeren sam da će se za nekoliko mjeseci situacija vratiti na staro, te ćemo se opet bojati tuđih mišljenja, privida moći, popularnosti i svega ostaloga što nas čini malim i površnim ljudima. Čovjek zapravo ne zna postoje li zakoni prirode, možda ne postoje, možda postoje, možda su nekada davno postojali ili će tek postojati. Što su oni uopće? Podrazumijeva li se da je zakon prirode to što moramo prati zube prije spavanja, ili je ipak jedan od zakona prirode matematička jednadžba koja daje smisao životu i odgovara na egzistencijalna pitanja?To čovjek ne zna- ali to čovjeka niti ne zanima. Zašto imati morale, izmišljene i nepoznate zakone prirode i etičke kodekse koje bismo samo kršili da bismo dobili ono što želimo? Mi smo tvorci svojih života, te smo samim time tvorci i prirode i svijeta oko sebe, ponašamo se kaotično i destruktivno iako samo prjeciramo svoje mane i nedostatke. Takav je čovjek uvijek bio i takav će i biti.

Ivan Mesić 4.f