Živimo u svijetu u kojem strahujemo od pandemije korona virusa. Ljudima po cijelom svijetu se promijenio svakodnevni život. Na početku pandemije strahovalo se o tome što će se jesti sutra, dok su danas ljudi puno opušteniji. Ali i dalje strahuju za svojim izvorima prihoda, odnosno radnim mjestima. Ovakva situacija mogla se predviti jer i korz povijest su dolazile razne vrste bolesti i zaraza na koje ljudi nisu bili spremni i s kojima su se borili godinama. A danas je na svijetu više nego ikada ljudi i više nego ikada izvora zaraze. Ljudi nakon jedne završene katastrofe zaborave da postoji mogućnost nove i previše se opuste. S toga nismo bili spremni da može opet doći neki novi izvor koji će poremetiti naš svakodnevni život. Ovime se slažemo sa stavom Hansa Jonasa, koji tvrdi da ljudi zakašnjelo reagiraju na ekološke katastrofe. A time se i protivimo da društveni i gospodsrski razvoj trebaju biti nadređeni zakonima prirode. Jer da je tako sada bi nastavili život s minimalnim posljedicama. A kod nas nije takav slučaj. Prema Jonasovoj etici odgovornosti ljudi se ne bi trebali brinuti samo o sebi nego da moraju misliti i o prirodi oko sebe, jer je prirod a neophodna za čovjekov opstanak i jer smo s tehnologijom stekli nad njom potpunu moć.

Klara i Nives