Bauk, nešto što stvara sveopći nemir i širi strah, u suvremenom svijetu nosi ime Covid-19. Spomenuti strah nastaje zbog ljudskog straha od nepoznatog, a Covid-19 pun je neodgovorenih pitanja i nepoznanica.

Kroz povijest smo bili svjedoci mnogim pandemijama i epidemijama pa ni suvremena nije došla kao preveliko iznenađenje. U samom početku, kao i kod svih pandemija, nismo mogli pretpostaviti u kojim će razmjerima biti nanesena šteta. Iako je postojalo malo poznatih načina na koje smo mogli spriječiti pandemiju, svakim danom radimo na "liječenju" njenih posljedica. Ulaganje u znanost uvelike bi pomoglo te se ni posljedice ne bi toliko osjetile u svakodnevnom životu. Unatoč mnogim epidemiološkim mjerama, ovaj je virus svoje korijenje pustio u sve kutke svijeta. Prema Marxu, filozofi bi trebali više uvažavati socijalne, ekološke i etičke zahtjeve, što bi značilo da filozofija sve više postaje praktična. Sustav treba biti zasnovan na temelju brige o prirodi, planetu, a ne samo utilitarističkim idejama prema kojim se maksimalno iskorištavaju zemaljske blagodati. Jonas, naime, alternativno rješenje nasuprot kapitalističkom društvu pronalazi u rehabilitaciji humanističke i etičke biti. Temelji spomenute rehabilitacije leže u Marxovoj doktrini vizije o socijalističkom preobražaju ljudskog društva, odnosno, čovjek mora i je odgovoran brinuti se o prirodi u kojoj živi. Njih se dvojica suprotstavljaju utilitarističkim idejama i daju nam argumente protiv teze.

Nasuprot njima dvojici, shvaćamo da je priroda puna neiskorištenih bogatstava koja na ovaj ili onaj način, možemo koristiti kao resurse. Ona nam je dana da ju koristimo prema svojim potrebama. Takvo stajalište glavna je ideja antropocentričke filozofije. Ovisni smo o prirodi i prirodna bogatstva pomažu nam u svakodnevnom životu. Npr. Medicina, koja je napredovala i većim se dijelom temelji na biljnom svijetu ili laboratorijski eksperimenti koji nam pomažu pri testiranju lijekova.

Jonasovu etiku povezujemo s Kant-deontološkom etikom. On se slaže s Kantovim drugim kategoričkim imperativom; okolinu gledamo kao svrhu, a ne kao sredstvo/korist.

-Viktoria Sambolić, Lucija Radovanović, Valentina Antunović, Lucija-Katarina Šanić, 4.d