Većinom se povezanost na internetu svrstava u njegove prednosti, međutim isto tako se može svrstati i u nedostatke. U današnje vrijeme sve se više ide s idejom IoT i spajanjem svih uređaja na internet. Što je više takvih uređaja to je ujedno i sve više mogućih točaka hakerskih napada. To je problematično zato što takvi uređaji većinom nemaju implementiranu veoma jaku zaštitu od napada. Još veći je problem što se taj napad može desiti s druge strane Zemaljske kugle.

Problem interneta je bio i ostao loš sigurnosni mehanizam. Zapravo sigurnosni mehanizam nije ni postojao u njegovim počecima jer je internet bio stvore s dobrom namjerom razmjene podataka između sveučilišta. Međutim kako kovanica ima dvije strane tako i ljudska psiha ima dvije strane: dobru koja će koristiti tehnologiju u dobre namjere i loša koja će na nekih način pokušati zlouporabiti tehnologiju. Ono što želim reći je da koliko god korisnik pazio što radi na internetu uvijek će se naći netko čija će upornost u provaljivanju u nečije računalo premašiti opreznost mete napada. Činjenica je da ljudi spuštaju svoj gard kada se u okruženju kojim smatraju sigurnim.

Slažem se da je edukacija prvi korak k zaštiti korisnika, jer obrazovani korisnik ima veću dozu sumnjivosti zato što je upoznat s mogućim opasnostima na internetu. Međutim, isto tako postoje i obrazovni napadači koji će u većini slučajeva imati više znanja od prosječnog korisnika interneta i koji će na njemu možda nepoznate načine uspjeti podvaliti virus, ukrast broj kartice ili povjerljive podatke. Problem interneta je bio i ostao loš sigurnosni mehanizam.

Najveći problem interneta je to što ga svi mogu koristiti. Od male djece pa do starijih ljudi. Većinom te dvije krajnosti korisnika nisu dovoljno upoznati s korištenjem same tehnologije što onda može prouzročiti velike probleme. Usudio bi se reći da i oko 70% srednje grupe korisnika, iako zna koristiti internet, nije upoznata s opasnostima koji se kriju u bespućima interneta ali još važnije nije upoznata kako se od tih opasnosti obraniti te zaštiti svoju privatnost. Tu zapravo leži najveća opasnost interneta, a to je da takve osobe svojim ne znanjem ugrožavaju i ostale a ne samo sebe. Primjer je hakerskih napada na firme i banke u kojima se traži rupa u sigurnosnoj obrani tako da se analizira profil zaposlenika te se cilja ona vrsta zaposlenika kojoj je najlakše prevariti, poslati im neki dokument preko email pošte koji je zapravo neka vrsta računalnog virusa koji će uzorkovati sigurnosni proboj na serverima firme ili koji će izvući povjerljive podatke. Zbog toga internet ne predstavlja samo opasnost za pojedinu osobu već za grupu koje su većinom na neki način povezane s tom osobom bilo to radni odnos ili nešto drugo.