Premda živimo u najsigurnijem razdoblju u povijesti čovječanstva uopće, naravno da se novi problemi uvijek pojavljuju. Bilo da pričamo o ekonomskoj krizi, migrantskoj, ili danas vrlo relevantnoj pandemiji koronavirusa, glavno raspoloženje je strah, koji je uzrokovan našim nepravovremenim djelovanjem. Naime, ljudi koji su mogli pretpostaviti i predvidjeti tijek i razvoj infekcije koronavirusa ili općenito neke iznimno zarazne bolesti, nisu poslušani jer bi njihov plan bila investicija bez izvjesnog dobitka. Zbog toga danas trpimo ekonomske i društvene posljedice.

Marx tvrdi da je ključ budućnosti prvotno opća revolucija protiv status quoa, a zatim promjena individualne i kolektivne svijesti ljudi, tj. prevladavanje urođenog egocentrizma za dobrobit sveopćeg društva, uključujući i brigu za okoliš u kojem se čovjek nalazi, te odbacivanje kapitalističkog utilitarizma i zasnivanje društva na humanizmu.

Na to se veže filozofija odgovornosti Hansa Jonasa, kojom on karakterizira rehabilitaciju humanističke i etičke biti kao svrsishodno i odgovorno ponašanje pojedinca naspram sebe, svojeg djelovanja i njegovih ishoda, tj. ako ljudsko djelovanje šteti okolišu i prirodi oko njega, potrebno ga je promijeniti jer si čovjek takvim djelovanjem dugoročno čini štetu, iako ne vidi posljedice odmah. Ovakvo razmišljanje možemo povezati s kantijanskom deontološkom etikom, tj. etikom dužnosti (ako neko djelo ne možemo poopćiti, ono nije moralno).

Iako se ne slažem s tezom da društveni i gospodarski razvoj trebaju biti nadređeni prirodnim zakonima, smatram da će čovjekova kratkovidnost i poriv za životnim užitcima na kraju krajeva biti pečat i potvrda propasti civilizacije, jer će se efekti djelovanja protiv prirode pokazati u tolikoj mjeri da više neće moći biti promijenjeni, što će učiniti Zemlju nenastanjivu za ljudski rod. Iako volimo govoriti da smo pokorili Zemlju, u pravilu sami sebi kopamo grob, a život na Zemlji može opstati i bez ljudi, najvjerojatnije u nekim drugim oblicima koji su bolje prilagođeni na ekstremne uvjete.

Ivan Blažanović, 4.e