Prije nego što je svijet pogodila pandemija koronavirusa, razgovaralo se o problemu globalnog zatopljenja i klimatskim promjenama. Mnogi ljudi i danas negiraju klimatske promjene i ne obaziru se na upozorenja stručnjaka koji nam govore da ako ovako nastavimo, osuđeni smo na izumiranje. Milijuni ljudi su odlučili uzeti stvar u svoje ruke i raznim protestima upozoriti i osvijestiti druge ljude na ovaj problem. No, pojedinci na visokim i važnim položajima su nastavili ignorirati sva upozorenja koja su im upućena. A onda u samo nekoliko dana svijet se našao na udaru novog i nepoznatog virusa. Ti isti ljudi koji su ignorirali jedan problem, odlučili su ignorirati i osporavati virus od kojih su mnogi ljudi izgubili život. Kao prioritet se stavlja i dalje gospodarstvo i njegov razvoj umjesto ljudi koji su svaki dan izloženi opasnostima zaraze. Čovjek je egocentrično biće i upravo zbog toga ne želi vidjeti veću sliku svijeta, nego je fokusiran na sebe i svoje potrebe. On mora prevladati svoj ego kako bi ostvario zajedništvo i razvio empatiju prema drugima. Upravo o tome govori Jonas i nadovezuje svoju etiku odgovornosti prema kojoj smo mi, ljudi moralno odgovorni za prirodu. Ne bih se složila da mi imamo moć nad prirodom jer je nemamo. Mi možemo prirodu modificirati, ali ne možemo ju kontrolirati. Uzmimo za primjer potrese. Potresi su prirodne katastrofe za koje se mi možemo pripremiti, ali ne možemo ih spriječiti. To je jednostavno nešto što izvan naše kontrole. O sličnim stvarima govori i Sartre. On smatra da moramo prakticirati odgovorno donošenja odluka , jer te iste odluke utječu i na druge ljude. Naša zadaća je donositi odluke koje će promijeniti ovaj svijet kako bi smo si osigurali kvalitetan život. Isto tako Marx potiče filozofe da se ne zadržavaju samo na drugačijem interpretiranju svijeta, nego da ga promjene jer što vrijedi samo govoriti o tome kako je ovo loše mjesto za život, ako nećemo ništa poduzeti da to i promijenimo. Helena Mamić, 4.f